VIŠE O PREDNOSTIMA ZA OKOLIŠ KOD ODRŽIVIH PROIZVODA IZ RIBARSTVA

What are the environmental advantages of sustainable fishing and aquaculture?

• Consideration of catch quotas to enable fish stocks to reproduce – only a certain amount is taken so that stocks can replenish naturally
• Active fishery management and regular observation of fish stocks contributes to their recovery
• No catching of fish that are still too young to reproduce through compliance with minimum size requirements when fishing
• Consideration of the effects of fishing on habitats of fish and other sea dwellers
• Reduction of unintended bycatch (e.g. fish and sea turtles that get accidentally caught with nets and hooks)
• Protection of the natural environment and conservation of biodiversity
• Monitoring for and subsequent prevention of illegal fishing, which is partly still carried out with extremely damaging methods and devastating impacts on the environment
• Preservation of marine habitat and stable stocks also result in stable living conditions and nutritional supply of millions of fishermen and people, whose livelihoods depend on processing and sales of fish and seafood
• In fish farming: strengthened control over use of chemicals, antibiotics and hormones

Can fish farming (aquaculture) solve the problems? Sustainable aquaculture systems, farms for fish and seafood, are part of the solution and help to reduce pressure on fish stocks. Today, every second fish for consumption comes from aquaculture. [1] It is still important to check the environmental effects of this. In some coastal regions, due to the creation of aquaculture, mangrove forests are destroyed – areas that are important spawning and recovery areas for many species. Conventional aquaculture can also contribute to the overfishing of the world’s seas because for fish farming, fish for feed is also needed. And this increases, rather than reduces, pressure on fish stocks. Who is responsible? Certainly, partial responsibility lies with politicians, who must demand sustainable fishing through laws and regulations and with trading companies, who must offer sustainable products. But consumers also have a responsibility and can have an influence on the fishing industry, through changed buying behaviour. In the end it’s the demand that controls what is on offer – and that’s our chance. How can I help? When buying fish and seafood products, choose sustainable products. This rule applies whether you’re buying wild caught sea or freshwater fish as well as farmed fish. How can I tell if it’s sustainable fish? It is easy to identify sustainable fish if it’s properly labelled. There are many products with appropriate labels e.g. MSC for wild caught fish or ASC for aquaculture / farmed fish. There are also some ‘Bio’ / organic labels that guarantee sustainability of farmed fish products. When buying fish from your fishmonger or from the fish counter at the supermarket, look for relevant notices or talk to the fishmonger.

Koje su prednosti za okoliš kod održivog ribarstva i akvakulture?

• Uzimanje u obzir izlovnih kvota radi omogućivanja razmnožavanja ribljih stokova – uzima se samo određena količina tako da se stokovi mogu prirodno obnoviti
• Aktivno upravljanje ribolovom i redovito praćenje ribljih stokova pridonosi njihovom oporavku
• Izbjegavanje lovljenja riba koje su još premlade za razmnožavanje u skladu sa zahtjevima za najmanju veličinu ulovljene ribe
• Uzimanje u obzir utjecaja ribolova na staništa riba i ostalih morskih organizama
• Smanjenje neplaniranog slučajnog ulova (npr. ribe i morske kornjače koje se slučajno ulove u mrežu i na udice)
• Zaštita prirodnog okoliša i očuvanje bioraznolikosti
• Praćenje i sprječavanje protuzakonitog ribolova, koji se djelomice još uvijek provodi s iznimno štetnim metodama i razornim utjecajima na okoliš
• Očuvanje morskog staništa i stabilnih stokova dovodi i do stabilnih uvjeta života i izvora hrane za milijune ribara i ljudi, čiji izvor prihoda ovisi o preradi i prodaji ribe i ostalih proizvoda iz ribarstva
• U akvakulturi: pojačani nadzor nad upotrebom kemikalija, antibiotika i hormona

Može li akvakultura riješiti probleme? Održivi sustavi akvakulture, uzgajališta za ribe i ostale proizvode iz ribarstva dio su rješenja koja pomažu smanjiti pritisak na riblje stokove. Danas svaka druga riba za konzumaciju dolazi iz akvakulture. [1] Još uvijek je važno provjeriti kako to utječe na okoliš. U nekim obalnim regijama, zbog nastanka akvakulture, uništavaju se mangrove šume – područja koja su važna za mrijest i rani razvoj mnogih vrsta. I konvencionalna akvakultura može pridonijeti prekomjernom izlovu u svjetskim morima jer je za uzgoj ribe potrebna i riba kao hrana, što pak povećava, umjesto da smanjuje, pritisak na riblje stokove. Tko je odgovoran? Djelomična odgovornost je zasigurno na političarima, koji moraju zahtijevati održivo ribarstvo kroz zakone i propise, te također i na trgovačkim društvima, koja moraju ponuditi održive proizvode. Ali i potrošači imaju odgovornost i mogu utjecati na ribarsku industriju promjenom ponašanja pri kupnji. Naposljetku, potražnja je ta koja kontrolira što je u ponudi – i to je naša prilika. Kako ja mogu pomoći? Pri kupnji ribe i proizvoda iz ribarstva, odaberite održive proizvode. To se pravilo primjenjuje bez obzira kupujete li morsku ili slatkovodnu ribu ulovljenu u divljini (u prirodi) ili ribu iz uzgoja. Kako mogu prepoznati održivu ribu? Lako je prepoznati održivu ribu ako je ona pravilno označena. Mnogo je proizvoda s odgovarajućim oznakama npr. oznaka MSC (eng. MSC – Marine Stewardship Council) za ribu ulovljenu u divljini ili oznaka ASC (eng. ASC – Aquaculture Stewardship Council) za akvakulturu / ribu iz uzgoja. Postoje i oznake „bio“ / organsko koje jamče održivost proizvoda od ribe iz uzgoja. Kada kupujete ribu u ribarnici ili odjelu ribe supermarketa, potražite mjerodavne oznake ili porazgovarajte s prodavačem.